Nacionalni park Tara
Lov Medved, divokoza, srna, divlja svinja, zec, leštarka i jarebica kamenjarka
Ribolov Pastrmka, mladica, klen, skobalj, plotica, mrena, som, pliska, šaran, karaš…
Planinarenje Obeležena je 21 staza od kojih su 5 šetno-edukativnog karaktera. Ukupnba dužina je preko 200 km.
Biciklizam Kilometri asfaltnih i vrlo dobrih makadamskih puteva. Stotine šumskih staza i puteljaka obećavaju doživljaj za ljubitelje senovite tišine.
Izletišta i vidikovci Postoji 5 uređenih vidikovaca koji su ograđeni i bezbedni za posetioce: Crnjeskovo, Banjska stena, Bilješka stena, Osluša i Sjenič na Vitmirovacu.

Nacionalni park Tara

Prostor Tare proglašen je Nacionalnim parkom 13. jula 1981. godine na ukupnoj površini od 19.175,00 ha.

Planina Tara predstavlja površ dinarskog pravca pružanja. Pripada delu starovlaških planina (Starovlaška-raška visija). Nalazi se na krajnjem zapadu Srbije zahvatajući područje ograničeno laktastim tokom Drine između Višegrada i Bajine Bašte. U najužem delu masiva smeštena je planina Zvijezda, koja je od Tare prirodno odvojena Klisurom Dervente. Po nadmorskim visinama, Tara spada u srednje visoke planine, čija je prosečna nadmorska visina 1.000 – 1.200 metara. Najviši vrh je Kozji rid – 1.591 metar.

Šire područje Tare identifikovano je kao područje značajno za biljke (Important Plant Areas – IPA) i kao područje značajno za ptice – (Important Bird Areas – IBA). Pored toga, od 2003. godine područje NP Tara predstavlja i odabrano područje za dnevne leptire u Srbiji (Prime Butterfly Areas in Serbia – PBA), a takođe je identifikovano kao značajno i u okviru EMERALD mreže.

Nacionalni park Tara sa Zaovinama i Mokrom Gorom je nominovano od strane MAB komiteta kao potencijalni rezervat biosfere, koji će imati prekogranični karakter jer će obuhvatati i područje budućeg Nacionalnog parka Drina u Republici Srpskoj (BiH).

Ovo je tipično šumsko područje, a po svojoj očuvanosti i raznovrsnosti šumskih ekosistema, od kojih su mnogi reliktnog karaktera, spada u najbogatija i najvrednija šumska područja Evrope. Na Tari dominiraju mešovite šume smrče, jele i bukve (preko 85% šumskih površina), a specifičnost u odnosu na druge planine Balkanskog poluostrva predstavlja veliki broj reliktnih i endemičnih šumskih vrsta i zajednica.

Na Tari je identifikovano preko 40 lišćarskih, lišćarsko-četinarskih i četinarskih fitocenoza, zatim 1156 vrsta vaskularne flore što čini 1/3 ukupne flore Srbije. Od zastupljenih biljnih vrsta 76 su endemične vrste. Posebnu vrednost i značaj ima Pančićeva omorika (Picea omorika), endemična i reliktna vrsta, koja je kanjonima i klisurama srednjeg toka rek Drine uspela da preživi zadnje ledeno doba.

Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, područje Tare naseljava preko 50 vrsta sisara, oko 140 vrsta ptica, 23 vrste vodozemaca i gmizavaca i 19 vrsta riba . Ovde je nastanjena najveća populacije mrkog medveda u Srbiji, a od 2006. godine vršimo monitoring ove vrste. Najpoznatiji vrsta, za koju se može reći da je simbol faune beskičmenjaka Tare je endemorelikt Pančićev skakavac (Pyrgomorphella serbica).

Na području parka nalaze se brojni arheološki lokaliteti i spomenici kulture koji datiraju od neolita pa do savremenog doba. Najznačajniji su manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina iz 13. veka i jedan od najznačajnijih centara srpske srednjovekovne pismenosti, i nekropole sa stećcima u Rastištu i Perućcu koje su 2011. godine u okviru zajedničkog projekta Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore nominovane za UNESCO-vu listu svetske kulturne baštine.