RED VOŽNJE

Mokra Gora Šargan Vitasi Mokra Gora
8.00h** 8.41h 10.00h
10.30h 11:11-11.27h 13.00h
13.30h 14:11-14.27h 15.53h
16.10h* 16:51-17.07h 18.35h

*Fakultativni Voz koji će od 01.07. do 31.08.2014. biti redovan,
**Fakultativni Voz.

CENE

Vozne karte – relacija Cena za odrasle Cena za decu od 6 do 14 god.
Mokra Gora – Šargan Vitasi – Mokra Gora 600,00 Din 300,00 Din

Deca do 6 godina prevoze se besplatno.

  • Udaljenost: 200 m

Šarganska osmica je muzejsko-turistički kompleks pruga u vlasništvu Muzeja železnice Srbije. Ova pruga uskog kolosekaod 600 mm i 760 mm, jedinstvena je u Evropi, a njen nastanak vezan je za začetke srpskog železničkog saobraćaja.

Nakon srpsko-turskog rata (1876-1878) kroz Srbiju je izgrađena uzdužna moravska pruga Beograd – Niš, a 1907. godine započeta je i izgradnja poprečne pruge od Stalaća preko Užica i Šargana do Vardišta. Deo pruge od Stalaća do Užica postavljen je 1912. godine, pred početak Prvog balkanskog rata. Balkanski ratovi, a potom i Prvi svetski rat, odložili su izgradnju krajnje deonice pruge od Užica preko Mokre Gore do granice sa Austro-Ugarskom koja je anektirala Bosnu.

Radove na pruzi nastavila je 1916. godine Austro-Ugarska koja je u međuvremenu okupirala i deo Srbije. U to vreme izgrađeno je 9 km pruge do podnožja Šargana. Tokom probijanja tunela kroz ovaj masiv, odron kamena usmrtio je oko 200 radnika, ruskih i italijanskih zarobljenika. Radovi su zbog toga prekinuti i nastavljeni su u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. godine.

Nakon četiri godine, pruga duga 22,8 km, najzad je završena. Vodila je od Šargan Vitasa, preko Jatara i Mokre Gore, do Vardišta. U vreme izgradnje, ona je predstavljala nesvakidašnji poduhvat jer je na kratkoj relaciji savladna visinska razlika od 354 m, podignuto je 5 mostova i probijena su 22 tunela od kojih je samo šarganski tunel bio dug 1666 m.

Pruga je dugo predstavljala važan putni pravac koji je povezivao Beograd sa Sarajevom i Dubrovnikom. Tri decenije pre njene izgradnje, Mitar Tarabić, čuveni kremanski prorok, predvideo da će „kroz Cigansko padalište proći gvozdeni put sa gvozdenim ognjenim kolima koja će uvek sama zastajati na mjestu de su sad evo ciganske čerge“ (čerge su bile u delu Kremana).

Parnjače i pruge uskog koloseka vremenom su postale deo istorije, tako da je poslednji putnički voz Šarganom prošao 1974. godine. Međutim, na inicijativu Zavičajnog udruženja Mokrogoraca, ŽTP „Beograd“ je 1999. godine donelo odluku o obnovi pruge i njenom aktiviranju u turističke svrhe.

Bajkoviti pejsaži koji se smenjuju, čine vožnju starim ćirom „od zabave serbez odmorišta i uživancije“, kako je to prorekao Mitar Tarabić.

Nacionalni park Tara
Lov Medved, divokoza, srna, divlja svinja, zec, leštarka i jarebica kamenjarka
Ribolov Pastrmka, mladica, klen, skobalj, plotica, mrena, som, pliska, šaran, karaš…
Planinarenje Obeležena je 21 staza od kojih su 5 šetno-edukativnog karaktera. Ukupnba dužina je preko 200 km.
Biciklizam Kilometri asfaltnih i vrlo dobrih makadamskih puteva. Stotine šumskih staza i puteljaka obećavaju doživljaj za ljubitelje senovite tišine.
Izletišta i vidikovci Postoji 5 uređenih vidikovaca koji su ograđeni i bezbedni za posetioce: Crnjeskovo, Banjska stena, Bilješka stena, Osluša i Sjenič na Vitmirovacu.

Prostor Tare proglašen je Nacionalnim parkom 13. jula 1981. godine na ukupnoj površini od 19.175,00 ha.

Planina Tara predstavlja površ dinarskog pravca pružanja. Pripada delu starovlaških planina (Starovlaška-raška visija). Nalazi se na krajnjem zapadu Srbije zahvatajući područje ograničeno laktastim tokom Drine između Višegrada i Bajine Bašte. U najužem delu masiva smeštena je planina Zvijezda, koja je od Tare prirodno odvojena Klisurom Dervente. Po nadmorskim visinama, Tara spada u srednje visoke planine, čija je prosečna nadmorska visina 1.000 – 1.200 metara. Najviši vrh je Kozji rid – 1.591 metar.

Šire područje Tare identifikovano je kao područje značajno za biljke (Important Plant Areas – IPA) i kao područje značajno za ptice – (Important Bird Areas – IBA). Pored toga, od 2003. godine područje NP Tara predstavlja i odabrano područje za dnevne leptire u Srbiji (Prime Butterfly Areas in Serbia – PBA), a takođe je identifikovano kao značajno i u okviru EMERALD mreže.

Nacionalni park Tara sa Zaovinama i Mokrom Gorom je nominovano od strane MAB komiteta kao potencijalni rezervat biosfere, koji će imati prekogranični karakter jer će obuhvatati i područje budućeg Nacionalnog parka Drina u Republici Srpskoj (BiH).

Ovo je tipično šumsko područje, a po svojoj očuvanosti i raznovrsnosti šumskih ekosistema, od kojih su mnogi reliktnog karaktera, spada u najbogatija i najvrednija šumska područja Evrope. Na Tari dominiraju mešovite šume smrče, jele i bukve (preko 85% šumskih površina), a specifičnost u odnosu na druge planine Balkanskog poluostrva predstavlja veliki broj reliktnih i endemičnih šumskih vrsta i zajednica.

Na Tari je identifikovano preko 40 lišćarskih, lišćarsko-četinarskih i četinarskih fitocenoza, zatim 1156 vrsta vaskularne flore što čini 1/3 ukupne flore Srbije. Od zastupljenih biljnih vrsta 76 su endemične vrste. Posebnu vrednost i značaj ima Pančićeva omorika (Picea omorika), endemična i reliktna vrsta, koja je kanjonima i klisurama srednjeg toka rek Drine uspela da preživi zadnje ledeno doba.

Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja, područje Tare naseljava preko 50 vrsta sisara, oko 140 vrsta ptica, 23 vrste vodozemaca i gmizavaca i 19 vrsta riba . Ovde je nastanjena najveća populacije mrkog medveda u Srbiji, a od 2006. godine vršimo monitoring ove vrste. Najpoznatiji vrsta, za koju se može reći da je simbol faune beskičmenjaka Tare je endemorelikt Pančićev skakavac (Pyrgomorphella serbica).

Na području parka nalaze se brojni arheološki lokaliteti i spomenici kulture koji datiraju od neolita pa do savremenog doba. Najznačajniji su manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina iz 13. veka i jedan od najznačajnijih centara srpske srednjovekovne pismenosti, i nekropole sa stećcima u Rastištu i Perućcu koje su 2011. godine u okviru zajedničkog projekta Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore nominovane za UNESCO-vu listu svetske kulturne baštine.

Zaovine
Minimalna nadmorska visina 784 m
Maksimalna nadmorska visina 1.412 m
Obuhvata površinu od 5.593,61 ha

Zaovine su šumovito brdsko-planinsko područje u zapadnoj Srbiji, na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Predstavljaju prirodnu sponu planine Tare sa Zlatiborom i Mokrom gorom.

Područje obuhvata kotlinu u dolini reke Beli Rzav i njegovih pritoka,…

Zaovine su šumovito brdsko-planinsko područje u zapadnoj Srbiji, na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Predstavljaju prirodnu sponu planine Tare sa Zlatiborom i Mokrom gorom.

Područje obuhvata kotlinu u dolini reke Beli Rzav i njegovih pritoka, hidroakumulaciju u dnu kotline, kao i padine planina Zvijezda, Tara, Zborište i Tetrebića, između kojih je Beli Rzav usekao duboku i teško prohodnu klisuru Sklopovi.

Na ovom području je 1875. Josif Pančić otkrio Pančićevu omoriku, živi fosil biljnog sveta. Ovde živi oko 600 biljnih vrsta, a preovlađuje bujna šumska vegetacija smrče, Pančićeve omorike, jele, bukve, crnog bora, belog bora i dr.

Najznačajniji predstavnik faune je Pančićev skakavac, reliktna i endemska vrsta insekta koja živi samo na 10 km2 ovog područja. Ovde živi 14 vrsta riba, 6 vrsta vodozemaca, 5 vrsta gmizavaca, 108 vrsta ptica i 36 vrsta sisara. Najznačajniji predstavnici životinjskog sveta su potočna pastrmka, mladica, poskok, lešnikara, leštarka, planinska senica, crna žuna, srna, medved i divokoza.

Od kulturno-istorijskih spomenika najznačajniji je ostenjak Ravna stena, na čijem vrhu su ostaci srednjovekovnog utvrđena iz vremena dinastije Kotromanić, srednjevekovne bazilike i većeg broja specifićnih starovlaških brvnara.

Šta raditi u Višegradu
Vožnja ćirom
Krstarenje rijekom Drinom
Ribolov na rijeci Drini
Kupanje na Drini
Noćni izlasci

„Na mjestu gdje se planine, koje čine uski i duboki kanjon rijeke Drine razdvajaju u prostranu kotlinu, stoji kameni oko 500 godina star most sa 11 lukova širokog raspona, poznatijeg svima kao „Na Drini ćuprija“. Ovaj veličanstveni most na Drini obilježio je grad Višegrad, a sve je ovjekovječio u svom djelu slavni nobelovac Ivo Andrić. Tako se Višegrad, zahvaljujući ćupriji i Andriću, proslavio i postao poznato turističko mjesto, a važi za jedno od najstarijih u Republici Srpskoj, BiH.

Nalazi se na krajnjem istoku zemlje, u dolini rijeke Drine kojom su prolazili mnogi putevi iz davnih vremena. Višegrad se prvi put pominje krajem 14. vijeka i početkom 15. vijeka kao naselje na brežuljku, „Grad“-utvrđenje, koje je kontrolisalo karavanski put između Dubrovnika i Srbije i pravac ka Carigradu. Tada je pripadao moćnoj vlastelinskoj porodici Pavlovića, pod čijom je upravom bio i srednjovjekovni grad Dobrun. Na stara vremena podsjeća manastir Dobrun, smješten u živopisnom planinskom kraju na putu Višegrad – Užice, 12km od Višegrada u klisuri rijeke Rzav.

Najveće prirodno blago Višegrada je rijeka Drina. Nju ćete najbolje upoznati ukoliko se odlučite za krstarenje nekim od turističkih brodova u Višegradu. Uživaćete u predivnoj prirodi i plovidbi drugim po veličini kanjonom u Evropi. Ljubitelji prirode mogu uz pratnju planinara obići i obronke planina Tare i Zvijezde, te izletište u Višegradskoj banji.